ISKORAK

ISKORAK
Zašto se bojimo?
Sveti Ivan kaže da u Ljubavi straha nema (Ivanova 4, 18). Je li to shvatljivo današnjem čovjeku?
Svi mi imamo neke strahove i bojazni, od vlastitih očekivanja, svakodnevnih sitnica do straha od budućnosti, gubitka voljenih i slično. Ako smo bolesni bojimo se da nećemo ozdraviti, ako smo zdravi bojimo se da ćemo se razboliti.
Isus kaže da je svakom danu dosta njegove brige i da vrapci niti siju niti žanju a sve imaju jer im daje Otac naš nebeski. A mi smo vrjedniji od mnogo vrabaca. Često imamo krivu sliku o sebi, drugim i o samom Bogu. Bog koji nas je stvorio usadio je u nas čežnju za nebeskom domovinom, za radošću, zadovoljstvom i ispunjenošću koju On sam jedino može ispuniti. Nekad želimo sve sami učiniti i odbijamo pomoć drugih jer mislimo da je to znak slabosti. Ne javljamo se preuzeti zadatke i dužnosti pred drugima da se ne bi osramotili, izgubili ugled. Dan započinjemo žurbom i umjesto da bude započet molitvom, u glavi već kasnimo i zaostajemo za stotinama obveza koje smo sebi za taj dan isplanirali. I sve do jednu tu istu obvezu znamo toliko puta uraditi pod stresom, i kad ih sve uradimo, opet nismo zadovoljni. Zašto? Sve su to simptomi jednog te istog uzroka, a on se zove oholost. Pa je tako i glavni uzročnik straha, kao predvodnik svih grijeha-oholost. Zapitamo li se ponekad zašto unatoč našem silnom trudu i radu stvari toliko puta odjednom krenu nizbrdo, unatoč dobroj namjeri. To je provjerena uradi sam tehnika propasti. Čovječe, ako te je netko trebao stvoriti, dakle sam sebe nisi stvorio, onda ti je potreban taj netko da te uzdržava i nosi u svemu što radiš. Kažem nosi jer uistinu sami po sebi nismo sposobni ništa učiniti, to Isus jasno kaže u Evanđelju. Čovječe, sjeti se da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti. Zaboravljamo na to, povremeno odemo na neki sprovod, bude nam žao obitelji pokojnika i opet na to zaboravimo. Nije Isus bez razloga rekao Jeruzalemskim ženama da oplakuju sebe i svoju djecu (Lk 23, 28). Ne vidimo koliko smo slabi i nemoćni i to Zlo mudro koristi da nas navuče na oholost. Gledajući sve više u sebe, sve manje gledamo u Boga i klizimo zlim putem. Primijetimo to tek kad nam se srce dobrano ohladi i isprazni se pa nam odjednom sve postane dosadno i zamorno, a govor o Bogu i vjeri gnjavaža. Zlo nas obilazi kao ričući lav i puca tamo gdje najviše boli, na naše rane i strahove i tako nas drži u zubima. Isus kaže: NE BOJ SE!!! U Bibliji 365 puta stoje te tri riječi, taman za svaki dan u godini. A budući da je ova prijestupna, papa Franjo ju je proglasio Godinom milosrđa da nadomjesti taj tristo šezdeset šesti. Isus je rekao svetoj sestri Faustini da nema toga grešnika koji se ne bi mogao pouzdati u Božje milosrđe, pa makar mu grijesi bili tamni kao noć i makar on mislio da mu nema spasa. Također joj je rekao da je jedini razlog zbog kojeg ne može pomoći nekim dušama njihov očaj i nepovjerenje u Božje milosrđe.
Reci dušama, neka ne postavljaju nikakav bedem u svojim srcima prema mojem milosrđu, jer ono želi djelovati u njima. Moje milosrđe djeluje u svim srcima koja otvore svoja vrata za njega. Kako grešnik, tako i pravednik treba moje milosrđe. Obraćenje, kao i ustrajnost u njemu, milost je mojeg milosrđa. (Dnevnik sv. Faustine, par. 1577)
Razlog očaja i nepovjerenja je nepoznavanje Boga i Njegove Ljubavi. A ne možemo ih poznavati ako nas Bog ne zanima. Molitva nije nabrajanje nekakvih obrazaca da zaslužimo nagradu i osiguramo blistavu budućnost, ona je razgovor s Bogom, tvojim Stvoriteljem i Otkupiteljem, onim za kojim žeđaš a možda to ni ne znaš. Zašto Boga izbjegavaš? Zlo te obmanjuje i krade ti radost. Sada u ovom trenutku Bog je s tobom i sluša te i gleda, osjeća svaki mig tvoje duše. Anđeo čuvar bdije nad tobom. Bog koji je stvorio cijeli svemir i uzdržava ga, uvijek ima vremena za tebe i uvijek je s tobom. Može ti oduzeti život svaki tren i zatražiti račun od tebe, ali On to ne čini. Tvoj Bog zove te da se obratiš. Njemu da se obratiš. Gledajte u Gospodina i razveselite se, da se ne postide lica vaša (Ps 34). Ako gledašu Boga, sebe ne vidiš od Njegove sile, veličine i ljepote. Ako gledaš u Boga ne bojiš se jer te obuzima vrelina Njegova mira i milosti. Ako gledaš u Boga ne vidiš strah jer je Bog sigurnost i punina. Ako si Njegovu ljubav upoznao, ničija ti više neće biti dovoljna jer ćeš je stalno biti žedan. Nećeš se obazirati na govorkanja svijeta jer je Bog jedina Istina. Čovjek prepušten Bogu, koji Boga iskreno ljubi, nema granica jer je u Bogu koji je svemoguć i bezgraničan. Ako smo u Bogu ne bojimo se jer je On Ljubav, a u Ljubavi straha nema. Pa krenimo od ovog trenutka zajedno korak bliže k Bogu. Recimo: Evo me, Gospodine. A.D.